beats by dre cheap

Obećane slike posjete Zavodu

Kao što smo i najavili, stavljamo slike naše posjete Zavodu Pazarić, u subotu, 23. 02. Možda vam one uspiju reći ono što mi nikada nećemo moći... jer za kazivanje ovakvih stvari, riječi ne postoje.
Početak dogovorenog skupljanja u 11h na mostu Suade i Olge

 Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Na ulazu u okrug Zavoda, dočekuju nas štićenici... Image Hosted by ImageShack.us

Jedna od štićenica Emini radosno saopštava da je dobila mobitel, ali još uvijek nema karticu... a kad bi imala... zvala bi ona nas ponekad, da vidi kako smo... Image Hosted by ImageShack.us

Emira - jedna od štićenica, ponosno nam pokazuje svoje ogrlice, kojima se ukrasila specijalno za priliku da dočeka goste... Ne, ne da nama niti jednu od mnogobrojnih ogrlica. Kaže: "A šta će vama ove bezvezne? Vama trebaju zlatne"... Image Hosted by ImageShack.us

Stidljivi pozdrav dobrodošlice... Image Hosted by ImageShack.us

Štićenica Zavoda u razgovoru s jednom od posjetiteljki. Svakog od nas pita šta studiramo, koja smo godina... "Ako Bog da još malo do diplome"... Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us


Samo oni znaju koliko im znači zagrljaj...
Image Hosted by ImageShack.us

Emina sa direktoricom Zavoda Nedretom Fejzić Image Hosted by ImageShack.us

Od svih donacija, najviše ih obraduju cigarete. Mnogi kažu "nek' je kafe i cigara, za ostalo ćemo
lako"...
Image Hosted by ImageShack.us

Srednjoškolac Nadir, svojom je veselom opuštenošću vrlo brzo stekao povjerenje štićenika... Image Hosted by ImageShack.us

Za uspomenu... par kolektivnih... Image Hosted by ImageShack.us

 Image Hosted by ImageShack.us

Jedna od vaspitača, sa štićenicima... Image Hosted by ImageShack.us

Pjesma za dobrodošlicu... Ne pitajte kako smo uspjeli zadržati suze... Image Hosted by ImageShack.us

Emina sa štićenicima...
Image Hosted by ImageShack.us

Nisu nas svi mogli dočekati, ali to nije bio razlog da ne izađu makar na terasu, da mahnu i pozdrave..
Image Hosted by ImageShack.us

Istovaranje kombija sa donacijama. I bezbroj puta izgovorene riječi zahvaljivanja... Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Saznavši ko nam je pomogao oko prevoza, štićenici su iskoristili prašinu na staklu "predsjedničkog kombija". Još jednom hvala druže Željko... Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

S neopisivim srećom pričaju... onda kad shvate da ih zaista slušate... Image Hosted by ImageShack.us

U Centru za osposobljavanje dernek... Image Hosted by ImageShack.us

Faruk i Nermin pred svirku u dogovorima... Image Hosted by ImageShack.us

Publika u sali željno čeka na muziku... Image Hosted by ImageShack.us

"Prvi poljubac davno zaboravljen, prvi dernek ko zna gdje" muzička želja štićenika. Dernek je počeo...
 Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

 Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Himna Zavoda i pjesma štićenika nakon nje, kidale su sve u nama. Bez lažne skromnosti, ispali smo pravi heroji kad smo uz te dvije pjesme uspjeli ostati nasmijani i ne zaplakati... Image Hosted by ImageShack.us

Faruk nije imao srca odbiti muzičke želje... A publika je neumorno plesala... Image Hosted by ImageShack.us

Igralo se i kolo, s nekim "nigdje veze" koracima... Ali koga je bilo briga što ne znamo igrati... Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Štićenici Zavoda svakodnevno vode računa o čistoći, kako prostorija, tako i dvorišnih površina... Image Hosted by ImageShack.us

A poklonjenim igračkama raduju se kao djeca... Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Štićenik Mehmed sa vaspitačicom...
 Image Hosted by ImageShack.us


Zidove Zavoda krase crteži štićenika... Image Hosted by ImageShack.us

  
Image Hosted by ImageShack.us

U Zavodu postoji nekoliko radionica...

 Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Neki od štićenika s nostalgijom su govorili iz kojih su gradova... Kako po 15-20 godina i više, nisu vidjeli porodicu. Ko zna da li su porodice nekih od njih i žive... Ko zna da li će ih ikada  više i vidjeti. Nekad je bolje skriti istinu i izreći laž. "Vidjet ćeš ih ako Bog da" lagali smo... "Sad, kad dođe proljeće, jel' tako" radosno su pitali. A u grlu, nešto stegne i boli... guši... ne da disati... Koristili su svaku priliku da zagrle nekog od nas i da nam se poput mačića uvuku u naručje. Čovjek od nekih 50 i nešto godina bojažljivo sjeda do mene i spušta glavu na moje rame... Dječak prilazi, spusti se na pod i stavi glavu na moja koljena, milujući mi nogu. Gladim ga po kosi, dok mi njegove suze kvase hlače. Ko zna zbog čega isplakane - suze... bole i mene i njega i sve nas.

Odlazak nismo slikali... Jednostavno se niko u tim tužnim trenucima rastanka nije toga sjetio. Suze štićenika, bezbroj zagrljaja sa pitanjima kad opet dolazimo... I dok smo, praćeni mahanjem i suzama odlazili iz kruga Zavoda, sve riječi bile su suvišne. Tišina je svakog od nas odvela u razmišljanja... A plišani medo je ostao da pajki... I da, sluša medo... sluša...

Jedan dio  pjesme štićenika  Zavoda kaže: "Hajde budi mi drug, ja sam isti kao ti. Pružam ti ruku, a ti je prihvati"... dio koji ostaje u srcu i kad se vratite kući... I srce ne može, a da ne obeća: otići ću opet i pomoći koliko mogu...

Pruži ruku i budi drug
http://budidrug.blogger.ba
27/02/2008 01:45